U utorak, 12. 4. 2022. godine, biće upriličeno svečano otvaranje izložbe “Proces – praćenje zapisa kroz prostor i vreme”, autora Ivane Stojaković, u Velikoj galeriji Kulturnog centra, na adresi Laze Kostića 5, s početkom u 19.00 časova.
Više o izložbi:
Umetnički projekat Proces – praćenje zapisa kroz prostor i vreme, rezultat je višegodišnjih istraživanja koja se odnose na proces umetničkog stvaranja, gde je umetničko delo ishodište, a ne cilj istog. Tehnički se oslanja na eksperimentalni pristup klasičnom grafičkom mediju i postupku visoke štampe, a tematski na refleksiju. Tema i tehnika koje se zasnivaju na principu umnožavanja lika odnosno matrice interesantno su se podržale stvarajući jedan autorefleksivni mehanizam koji ispituje i ističe granice i mogućnosti medija: štampe i papira.
Započet 2001. godine i ravzvijan u više faza, projekat je podvrgnut ideji o sažimnju svih prethodnih i budućih faza u jedan rad sa ciljem praćenja sukcesivnih promena i transformacija koje se dešavaju u kreativnom procesu, materijalu i prostornom organizovanju rada. Ključ sažimanja je u poništavanju materijalne i nezavisne egzistencije pojedinačnih faza. Papir, čiju materijalnost ispitujem u kreativnom procesu, postaje glavni medijator u tehnološkom rešavanju ovog problema. U polju grafike papir je nosač dela koji ima funkciju da, poput ogledala, pokaže odraz (otisak matrice), ali ga, za razliku od njega, i zadržava. Ovo zadržavanje je formalno uobličavanje dela taloženjem otisaka, pritisaka, tragova. Papiru pokušavam da, donekle, dam svojstvo ogledala koje ne zadržava odraz, time što proces ne zaustavljam u trenutku estetskog ispunjenja, već nastavljam taloženje na istom komadu papira. Proces postaje neprekidan tok, u neprestanom menjanju, a forma dela postaje skup svih mikro i makro promena u materijalu, prostoru i vremenu bez intencije ka konačnom uobličenju. Drugim rečima, delo nema konačni vizuelni cilj, niti kraj, ono je proces čija se pojavnost ogleda u trenucima pokazivanja tekuće faze.
Zamišljen kao višedecenijski, projekat je idejno podeljen u faze koje odvajaju, ali i povezuju boja i metod. Ideja o četiri faze, gde svaku karakteriše određena boja (crna, bela, crvena, zlatna), podstaknuta je stupnjevima alhemijskog recepta o preobražavanju neplemenitog metala u plemenit ili olova u zlato.
Bezbrojni prolazi kroz presu blago i sporo troše krhku materiju papira, dok ga, istovremeno, tanki slojevi boje učvršćuju menjajući tako njegovu materijalnost. Time će bezličan industrijski papir kao neplemenit materijal, drobljenjem presom i taloženjem bezbroj izuzetno tankih i transparentnih slojeva grafičke boje, stvoriti jednu finu, baršunastu, blago trošnu materiju. Umetničkom dokumentacijom se prate i beleže sve intervencije na radu i u prostornim postavkama koje mu, obzirom da se rad izlaže kao prostorna instalacija, daju uvek novu formu. Ona, u obliku video rada i umetničkih objekata (registri sa fotografijama), svedoči o sukcesivnim stanjima formalnog preobražavanja rada i posmatraču predočava celokupni razvoj, tok i proces.
Ivana Stojaković
Biografija:
Ivana Stojaković je rođena 1976. godine u Beogradu. Diplomske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu završava 2003. god na odseku Slikarstvo. Na istom fakultetu magistarskim i doktorskim umetničkim studijama kompletira svoje formalno obrazovanje završno sa 2020. godinom. Paralelno sa tim, obrazovno, umetničko i radno iskustvo sticala je i u Indoneziji, gde je boravila dvanaest godina, velikim delom kao stipendista Vlade Indonezije.
Realizovala sedamnaest samostalnih izložbi i performansa u Srbiji i Indoneziji i učestvovala na preko osamdeset grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja za svoj rad: Nagrada za crtež 12. Bijenala crteža studenata SCG, Beograd (2003), Nagrada za crtež 8. Novembarskog salona u Kraljevu (2008), Nagrada ka konceptualni rad Kocka 8. Internacionalne izložbe Žene slikari, Majdanpek (2009), i Pohvalu žirija za video rad Prvi Krug, 8. Multimedjialnog festivala Patosofiranje, Smederevo (2012).
Stekla je i značajno pedagoško iskustvo radeći kao nastavnik Likovne kulture u nekoliko osnovnih škola u Srbiji, a na Univerzitetu Vidijatama (Widiyatama) u Bandungu (Indonezija) 2012/13. godine bila je angažovana kao asistent za Crtanje i docent za Videografiju. Učesnik je i organizator više umetničkih kolonija, rezidencija, kreativnih radionica, umetničkih prezentacija, performansa kao i drugih raznovrsnih aktivnosti iz oblasti umetnosti.
Član je ULUS-a od 2004. god.
Dobro došli!